(Izvor: CDM)
Proevropska većina ima obavezu da obezbijedi proevropski put Crne Gore. Crna Gora da bi odblokirala „blokirane“ institucije trebala bi imati parlamentarnu većinu od minimu 49 poslanika koja može osigurati da se kompletira Sudski savjet, izaberu nosioci vodećih tužilačkih funkcija, sudije Usavnog suda, itd. što je preduslov za izgradnju države zasnovane na vladavini prava, na kojem insistira EU, kazao je u intervjuu portalu CdM prof. dr Branislav Radulović, predsjednik Udruženja pravnika i univerzitetski profesor.
Radulović šalje važnu poruku – ukoliko u izuzetno kratkom roku se ne konstituiše stabilna politička parlamentarna većina, jedini pravi izbor, u demokratskim društvima, je da Skupština sama sebi skrati mandat i da se pravo odlučivanja vrati građanima kao nosiocima suvereniteta.
CdM: Kako vidite postojeće stanje u institucijama Crne Gore?
Radulović: Crna Gora je isuviše dugo u insitucionalnoj krizi koja je direktna posljedica političke. Daljim protokom vremena, a bez promjene sadašnjeg obrasca ponašanja političkih aktera kriza će biti samo veća i trebaće više vremena i napora da se sanira.
CdM: Kako vidite izlaz iz postojećeg stanja ?
Radulović: Sistemska kriza traži sistemske odgovore. Crna Gora da bi odblokirala „blokirane“ institucije trebala bi imati parlamentarnu većinu od minimum 49 poslanika koja može osigurati da se kompletira Sudski savjet, izaberu nosioci vodećih tužilačkih funkcija, sudije Usavnog suda, itd. što je preduslov za izgradnju države zasnovane na vladavini prava, na kojem insistira EU.
Sadašnji raspored snaga u parlamentu to ne omogućava i stoga stranke moraju preuzeti odgovornost. Dalje insistiranje na partikularnim interesima stranaka, može dovesti do toga da građani izgube povjerenje u ukupan politički sistem i u budućnosti svoje povjerenje daju nekim novim građanskim listama ili inicijativama.
Stoga, izlaz je u političkom dijalogu i jasnom definisanju nekoliko ključnih tačaka od javnog interesa koje se prioritetno moraju riješiti. Subjekti koji to prepoznaju i omoguće izlazak iz ove „pat“ pozicije, zasigurno mogu računati da očuvanje ili dalji rast javne podrške.
CdM: Ko bi mogao da sačinjava tu većinu od minimum 49 poslanika ?
Radulović: Na akademskoj zajednici, građanskim i strukovnim asocijacijama nije da arbitriraju u političkojm procesu, ali imaju pravo, čak i obavezu da u trenucima krize ukažu na moguća insitucionalna rješenja. Dakle, Crna Gora neupitno ima proevropsku većinu u stanovništvu i isto tako deklarisanu proevropsku većinu u parlamentu. Na toj strukturi je da odgovori ovom zahtjevu u okviru ustavnih i regularnih pravila političkog procesa i omogući deblokadu sadašnje „pat“ pozicije.
CdM: Na koja ustavna i regularna pravila mislite ?
Radulović: Ustav Crne Gore daje vrlo jasna i precizna rješenja. Činjenica da trenutni saziv Vlade, po iskazu i parlamentarne opozicije, ali većeg dijela parlamentarne većine nema podršku za dalji rad to su se stekli uslovi, uz prethodno podnošenje inicijative, da se shodno čl. 107 Ustava Skupština glasa o nepovjerenju Vladi. Istini za volju, već duže vrijeme bilo je za očekivati da sama Vlada, shodno čl. 106 Ustava postavi pitanje svog povjerenja, jer nije u demokratskim sistemima primjereno vladati bez parlamentarne podške, koju postojeći saziv Vlade, po iskazu samih političkih subjekata, evidentno nema.
CdM: Da li se u tom slučaju mora ići na izbore kako su ranije saopštavale neke od vaših kolega pravnika ?
Radulović: Ne, jer Ustav Crne Gore i po ovom pitanju daje jasan odgovor. Na izbore se ide ne radi izbora Vlade, već radi izbora novog sastava Skupštine i sve dok je Skupština u mandatu ona ima ustavno pravo da vrši svoje funkcije. Na izbore se ide samo kada Skupština shodno članu 84 stav 3 sama sebi skrati mandat ili joj istekne Ustavom definisani mandat. Ukoliko ova ili neka druga parlamentarna većina obezbijedi 41 ili više potpisa za novog mandatara predsjednik države je dužan ponuditi mu mandat za sastav Vlade. Ovo su cjelishodna ustavna rješenja, koja su zastupljena i u drugim uporedno-pravnim ustavnim sistemima.
CdM: Da li se to odnosi i za slučaj „manjinske“ Vlade o kojoj se sve više govori ?
Radulović: Termin „manjinska Vlada“ odnosi se na premijera i njegov kabinet u kome nijesu sve stranke koje podržavaju tu vladu. Taj slučaj smo imali 2001. godine kada je Vladu podržao LSCG bez svoje personalne participacije u njoj. Takođe, moguće je da se konstituiše neka nova većina u formi tehničke ili prelazne vlade sa oročenim rokom trajanja ili u konačnom da se napravi prekompozicija političkih snaga i Vladi se da mandat da vrši funkciju do isteka mandata postojećoj parlamentarnoj većini.
Postojeći saziv Vlade je od prvog dana klasičan primjer „manjinske vlade“ ali i neuobičajen sistemski eksperiment i u pogledu funkcionisanja i u pogledu same organizacije resora. Pritom programski ona je spoj nespojivih vrednosih sistema i umjesto da popravi sve ranije evidentne sistemske greške i sanira ih ona je artikulisala i u načinu svoje organizacije i u vođenju ekonomske i ukupne unutrašnje politike antisistemska rješenja za koje više niko ili skoro više niko ne želi da preuzme odgovornost.
CdM: Od navedenih, Ustavom definisanih opcija, šta je po vama najizvjesnije?
Radulović: Ponavljam, nije na akademskoj zajednici ili građanskim i strukovnim asocijacijama da arbitriraju u političkojm procesu, ali ne možemo izbjeći odgovornost da ukažemo da postojeće stanje vodi sistemskom nazadovanju, daljoj atrofiji institucija sistema i nadasve dovodi do opasnog gubitka kvaliteta vođenja pregovaračkog procesa i pridruživanja EU.
Treba prirom naglasiti da političke stranke postoje ne da produkuju krizu u društvu već da je rješavaju. Ukoliko u izuzetno kratkom roku se ne konstituiše stabilna politička parlamentarna većina jedini pravi izbor, u demokratskim društvima, je da Skupština sama sebi skrati mandat i da se pravo odlučivanja vrati građanima kao nosiocima suvereniteta.
CdM: To bi značilo održavanje novih izbora ?
Radulović: Da i to je princip svih tradicionalnih i demokratskih država kada se nađu u ovakvoj situaciji. Međutim, kod nas imaju dva obzbiljna problema koji dodatno usložnjava cijelu sistuaciju da bi se sve tako jednstavno prebacilo u proces novih izbora.
Prvo, nijesu donjeti novi izborni zakoni i drugo ovaj proces traži vrijeme što bi značilo da se izbori u pravosuđu, tužilaštvu, ustavnom sudu i čitavnom nizu drugih insitucija odlažu na ne tako kratko vrijeme.
Stoga, ukoliko bi bilo moguće bi bila bolja opcija formiranje stabilne parlamentarne većine oko ključnih pitanja, njihovo brzo rješavanje, izbor vlade na oročeni mandat i stabilizacija sistema koja bi omogućila zakazivanje izbora u kojima bi svi akteri političkog procesa bili u potpuno ravnopravnoj poziciji i na jasnim progamskim principima zatražili novo povjerenje građana.
CdM: Da li očekujete da međunarodna zajednica pomogne u prevazilaženju trenutne političke i institucionalne krize?
Radulović: Međunarodna zajednica je tu ne da arbitrira i da određuje ko može, a ko ne može u Vladu. Makar tako bi trebalo da bude. Ona je tu da pomogne da se definišu principi i pravila kako bi Crna Gora ostvarila svoje deklarisane ciljeve i očuvala građanski koncept društva i svoju spoljnopolitičku orjentaciju. U tom smislu svjedoci smo intezivne dipolmatske aktivnosti i za vjerovati je da će ona dati rezultat prije svega u interesu građanasa ciljem konačnog kompletiranja organa odgovornih za uspostavu i funkcionisanje vladavine prava i uvođenju Crne Gore u stabilan politički proces.
Pozitivan ishod ovog procesa značio bi ubrzanje EU integracija, podršku za sprovođenje reformi i nesmetano usvajanje zakona i budžeta u parlamentu i u konačnom progresiju rasta standarda stanovništva.
Miraš Dušević