Udruženje pravnika Crne Gore, u saradnji sa „Službenim listom Crne Gore“, priredilo i posthumno objavilo reprint izdanje knjige „Sula Radov u svom vremenu“ autora Vukote B. Radulovića
Za života Sula Radov zavrijedio je oreol i simbol „narodnog mudraca“ i nedugo zatim postao prepoznat kao „crnogorski Sokrat“ i ličnost od izuzetnog značaja za etiku, kulturu i tradiciju Crnogoraca. U znak priznanja, nakom smrti 1872. godine, knjaz Nikola ga je sahranio pred Vlaškom crkvom na Cetinju, na taj način odajući mu počast za njegove izuzetne zasluge
,, Ne tražim mnogo, do koru hljeba da nijesam gladan, knjigu da nijesam slijep i slobodu da smijem zborit“ – Sula Radov.
Udruženje pravnika Crne Gore, u saradnji sa „Službenim listom Crne Gore“, priredilo je i posthumno objavilo reprint izdanje knjige „Sula Radov u svom vremenu“ autora Vukote B. Radulovića, u prilog obilježavanja vrijednih jubileja - 180 godina od početaka školstva u Komanima (Katunska nahija) i 90 godina od osnivanja Udruženja pravnika Crne Gore.
Crnogorski Sokrat
U sačuvanim predanjima zapamćen kao Sula, Kostadin Radov Radulović, rođen u Komanima – Katunska nahija (oko) 1790. godine, ostao je upamćen kao mudar čovjek, pravednik i narodni sudija, čije su presude bile „pravične, oštre i jezgrovito sročene, štiteći pravoga, a pogađajući krivoga“.
U knjizi „Istorija crnogorskog sudstva“ dr Čedomir Bogićević ga opisuje i kao „utemeljivača umne orijentacije crnogorske škole prirodnog prava“ i stoga, Udruženje pravnika ima razlog više da u prilog proslave sopstvenog jubileja - obilježavanja 90 godina od osnivanja prve nacionalne asocijacije crnogorskih pravnika (1933. godine), izdavanjem (reprintom) ove knjige sačuva dio vrijedne crnogorske istorijsko-pravne baštine i zaostavštine, koju je autor Vukota Radulović strpljivo, studiozno i predano sakupio i u ovoj knjizi objedinio, za što mu je glavni grad Podgorica odao priznanje dodjelom nagrade Oslobođenja – 19. decembar.
Po priznanju njegovih savremenika, Sula Radov je bio jedan od najznačajnijih i najmudrijih Crnogoraca i Katunjana svog vremena - kapetan, sudija, senator i gvardijan, čije usmeno predanje i poruke, do prvog objavljivanja ove knjige (2003. godine) nijesu bile u dovoljnoj mjeri, u ovom formatu, sačuvane. Izuzetak predstavljaju knjige „Dante i Sula Radov“, autora Čeda Vukovića iz 1966. godine, „Sula Radov – izreke i anegdote“ priređivača Bora Vujačića iz 1974. godine i „Sula Radov (Evropski racionalizam i crnogorsko običajno pravo)“ dr Čedomira Bogićevića iz 2015. godine.
Nešto ranije, godinama unazad uspješno su organizovani „Dani Sule Radova“ na kojima su svoja saznanja o njemu predočila značajna imena crnogorske nauke i kulture, ali, nažalost, izložena predavanja, govori i saopšteni eseji do danas nijesu sistematizovani i objavljeni u zborniku radova ili sličnoj publikaciji. Upravo zato, reprint knjige „Sula Radov u svom vremenu“, dvije decenije nakon prvog izdanja, ima posebnu vrijednost, jer usljed malog tiraža prvo štampano izdanje više nije dostupno svim zainteresovanim čitaocima i poštovaocima Suline zaostavštine.
Za života Sula Radov zavrijedio je oreol i simbol „narodnog mudraca“ i nedugo zatim postao prepoznat kao „crnogorski Sokrat“ i ličnost od izuzetnog značaja za etiku, kulturu i tradiciju Crnogoraca. U znak priznanja, nakom smrti 1872. godine, knjaz Nikola ga je sahranio pred Vlaškom crkvom na Cetinju, na taj način odajući mu počast za njegove izuzetne zasluge.
Pravdu ćeraj, ma je ćeranjem ne ubij
Sula Radov u crnogorskom nacionalnom biću, po ocjeni autora, „postao je simbolika narodnog duha i patrijarhalne Crne Gore, njegov zaštitni znak i duhovna svojina sa trajnim pamćenjem i značenjem“. Ostale su kao „riznica narodnog blaga“ njegove umne misli i poruke: „Pravdu ćeraj, ma je ćeranjem ne ubij“, „Sudija ne može biti bolećiv čovjek – on mora biti istinit i pravičan“, „Samo istinit čovjek može biti sudija i ako je vješt da na malome pronikne u veliko, a da iz velikog ne zakloni malo – iza kojega, počesto, istina čami“.
Posebno su se izdvojile izreke poput: „Zakon koji ne čuva pravdu nije zakon“ i „Ne idi zagonom, no zakonom“. Iako izrazito mlad, 1804. godine Sula je uzeo učešće u radu Praviteljstva suda crnogorskog i brdskog (Senat - Kuluk), kao jedan od 48 biranih Crnogoraca i kasnije postao član Gvardije (1832/40 - 1851. godine) i ubrzo stekao epitet najpravičnijeg i najumnijeg gvardijana i kapetana – sudije.
Posebno vrijedi istaći podatak, u prilog obilježavanja jubileja 180 godina od početaka školstva u Komanima, da je 1843. godine, kako je zapisano u „Ljetopisu škole komanske“, počela sa radom prva škola u ovom plemenu „nastojanjem tadašnjeg komanskog kapetana, vrlo pametnog i u narodu poznatog čovjeka, Sule Radova Radulovića“, u kući u selu Milate, koju je besplatno za tu namjenu ustupio Veliša Radulović i čiji je rad trajao oko tri godine. Od tada, sve do 1873. godine, stalne škole u ovom plemenu nije bilo, kada se uz „nalog vrhovnih prosvjetnih vlasti“ popu Simu Raduloviću, obnavlja škola kod saborne plemenske crkve u Komanima, u mjestu Dolovi i za učitelja postavlja Jovan Markov Radulović.
Sula Radov zasigurno je ne samo moralni uzor, narodni filozof i mudrac, pametar, sudija i plemenski kapetan već i vrijedan orjentir za sadašnje i buduća vremena koja traže odgovore na mnoga društvena i druga pitanja. U vremenu kada su „krv i mač branili slobodu, a pravda je čuvala“, najbolji opis Sule Radova dao je njegov savremenik Jole Piletić na upit knjaza Nikole „ko je ova dva dobra u naš vakat sastavio“.
Piletićev odgovor je bio: „Sula, gospodaru. Đe je sablja sijevala i džeferdar grmio, bio je među prvima, a đe se pravda čuvala i riječ carovala, prvi su bili do njega“. Podsjećajući da je bio savremenik četiri vladara iz kuće Petrovića, dr Novak Kilibarda, u svom eseju o Suli, navodi: „zapazio ga je najmudriji – Petar I, čin kapetana dao mu je najpametniji – Petar II, raskapetanio ga je najžešći – Danilo I i rehabilitovao najvještiji Nikola I“. Opisujući Sulu kao „izrazitog izdanka crnogorske duhovne aristokratije i stare demokratije“, prof. dr Branislav Kovačević svojevremeno je zapisao: „Među junacima je bio mudrac, a među mudracima je bio vitez, među književnicima nepismen se izdvojio svojom pismenošću i mudrošću. Među plemenskim kapetanima i sudijama ličio je na starozavjetne proroke“.
Amanet za potomke
Autor Vukota Radulović (1944 - 2018), koji je knjigu posvetio „sljedbenicima Sulina djela“, marljivo je sakupio i time sačuvao faktografsku i ukupnu građu o Suli Radovom. Posebno se u knjizi izdvajaju sistematizovani zapisi o izrekama i porukama, koje prati i autorova analiza i prikaz ukupnog crnogorskog društvenog ambijenta i vremena u kojem su nastale. Time je na uspješan i studiozan način sačuvan vrijedan dio običajnog prava i crnogorske tradicije, osobito tradicije Katunske nahije i Komana u kojim je Sula živio i stvarao, čime ova knjiga ima izvjesnu formu kodifikacije do sada objavljenog i sačuvanog o njemu.
Knjiga „Sula Radov u svom vremenu“ strukturirana je u devet tematskih cjelina, dajući cjelovitu sliku crnogorskog društva u vremenu Sule Radova. U dvije prve cjeline autor stavlja akcenat na ulogu i značaj dinastije Petrović u razvoju crnogorskog društva i države, sa posebnim osvrtom na moralno psihološke odlike narodnog života u tom dobu.
Narednih sedam cjelina su posvećene samom Suli, kroz sačuvane i zapisane anegdote, te prikaz istog kao narodnog filozofa i pametara, sa posebno obrađenim segmentima socijalne misli Sule Radova kao „tragaoca za moralnom suštinom čovjeka i društva i čovjeka etičara i narodnog prosvetitelja“. Na samom kraju autor daje sistematizovane anegdote, izreke i odgovore Sule Radova koji su u ovoj knjizi objedinjeni i time sačuvani od zaborava. Nažalost, ne postoji fotografija koja bi svjedočila o izgledu Sule, za koga se zna da se u mladosti istakao ličnom hrabrošću i da je od posljedica ranjavanja ostao hrom. Do danas ostala je i „misterija“ kako je nastao njegov nadimak - Sula.
Udruženje pravnika Crne Gore, publikovanjem reprint izdanja knjige „Sula Radov u svom vremenu“, posthumno odaje priznanje autoru za njegovo pregalaštvo i značajan intelektualni i stvaralački napor i omogućava da njegova istraživanja i sačuvana građa, sistematizovana u ovoj knjizi, i dalje ostanu dostupni budućim generacijama, koje će u izrečenim životnim mudrostima Sule Radova imati životnu, profesionalnu ili moralnu inspiraciju i uzor.
Bila je privilegija, ali i profesionalna obaveza pokrenuti inicijativu i obezbijediti objavljivanje (reprinta) ove knjige, koja zavređuje da nađe mjesto u biblioteci ne samo svakog Crnogorca, Katunjanina i Komanina, već u biblioteci pravnika, sociologa, politikologa, istoričara i svakog drugog građanina koji teži da oplemeni svoja saznanja o jednom vremenu i jednoj osobito vrijednoj ličnosti kakav je bio Sula Radov.
Cijeneći potrebu da i buduće generacije crnogorskih pravnika sačuvaju saznanja i upoznaju se sa zaostavštinom Sule Radova, Udruženje pravnika Crne Gore pokrenulo je inicijativu da jedan od amfiteatara na Pravnom fakultetu UCG ponese ime po njemu i da se postavi spomen obilježje njemu u čast.
Objavljivanjem reprint izdanja knjige Vukote Radulovića ispunjen je i moj lični zavjet prema autoru, njegovoj porodici, Komanima i svim plemenicima, crnogorskoj pravničkoj zajednici i, u konačnom, ispunjena obaveza da se sačuva vrijedna zaostavština umnog Sule Radova, koju ova knjiga čuva od zaborava.
Autor: Branislav Radulović