Udruženje pravnika Crne Gore, u okviru obilježavanja 10 godina od donošenja Ustava Crne Gore, pod pokroviteljstvom Fondacije „Petrović Njegoš" organizovalo je okrugli sto "10 godina Ustava Crne Gore - dostignuća i izazovi” .

 

Na skupu su govorili predsjednik Udruženja pravnika, Mladen Vukčević, ministar pravde, Zoran Pažin, potpredsjednik Udruženja pravnika, Crne Gore Branislav Radulović, profesor na Pravnom fakultetu Univeziteta Crne Gore, Ivana Jelić, predsjednik Senata Udruženja pravnika Crne Gore, Radomir Prelević, sudija i raniji predsjednik Ustavnog suda Crne Gore, Desanka Lopičić, profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore, Maja Kostić Mandić, profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta „Mediteran", doc. dr Danilo Ćupić, profesor Ustavnog prava,  Petar Šturanović, član Upravnog odbora Udruženja pravnika Crne Gore, Boris Bastijančić, predsjednik Centra za građanske slobode, Sergej Sekulović.

 

Zaštitnik je podsjetio da je Crna Gora, kao članica bivše zajedničke države SR Jugoslavije, među poslednjima, zakonom ustanovila Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, 2003.godine.

​

On je kazao da se uvođenjem Ombudsmana u pravni sistem Crna Gora definitivno opredijelila za evropski demokratski put i pravu šansu za budućnost.

​

Zaštitnik je dodao da je uvjeren da to nije slučajno i da je ustavotvorac htio da i na takav način pokaže da ova Institucija nije klasični organ. „I da nije dio vlasti, već da je to specifični državni organ bez prave vlasti, bez prava da naredi, da prinudi, kazni, smijeni, promijeni odluku onoga čiji rad kontroliše, bez finansijske moći i stranačke pozadine, organ koji snagom argumenata i integritetom može građanima obezbijediti pravilnije i potpunije ostvarivanje ljudskih prava i sloboda”.

 

Prema njegovim riječima, poznato je da u procesu donošenja novog Ustava nije bilo mjesta za struku i da je ona svedena na marginalnu ulogu.

​

„Političari su smatrali, osim što im legitimno pripada uloga doniosioca Ustava da su dovoljno kompetentni da ga sami napišu. Odsustvo učešća struke bilo je vidljivo, kako u pravno-tehničkom tako i u sadržajnom smislu i neko je ovu prazninu morao da popuni. Ovu ulogu odigrala je Venecijanska komisija Savjeta Evrope. Njoj dugujemo što je tekst novog Ustava relativno dobar i što su njegove manjkavosti dijelom otklonjene”, kazao je Baković.

 

On je dodao da se mora naglasiti da je propuštena šansa da se garancije ljudskih prava i sloboda i manjinskih prava iz Male Povelje – Ustavne povelje SCG inkorporiraju u tekst Ustava i pored argumentovanih predloga domaće stručne javnosti i eksperata Venecijanske komisije.

​

„Međutim, i pored svih manjkavosti Ustava, mora se imati u vidu da on kao najviši pravni akt nije Sveto pismo, već je živa materija podložna tumačenjima i težnjama da se mijenja i unapredjuje. Zato je veoma važno da se njime bavimo i raspravljamo o njegovim dometima”, zaključio je on.