top of page

Vučinić: Zadatak i svrha svih časnih, slobodnih i hrabrih ljudi „da tiranima stanu nogom za vrat“

Laureat nagrade „Akademik Mijat Šuković“ upozorio da je Crna Gora opet na raskršću i raspeću.


(Izvor: Pobjeda)


Izvorna je nepravda kada globalna sila, „modernija“ verzija Istočne despotije, bezobzirno, bez povoda, izvrši agresiju na susjednu, mnogo manju i slabiju, bratsku državu, radi zadovoljenja atavističkih, imperijalnih apetita; nepravda je kada žrtva agresije prekorači legitimne okvire samoodbrane, postane dželat koji vrši kolektivnu odmazdu nad nedužnim i bespomoćnim civilima, djecom i ženama prije svega – kazao je, pored ostalog, prof. dr Nebojša Vučinić.


Ponovo, suprotno svim principima pravde i vladavine zakona, silom i prijetnjom upotrebe sile kidišu na našu slobodu, čast, identitet, integritet, jezik, dostojanstvo, naša urođena individualna i kolektivna prava, naše pravo da budemo što jesmo, da upravljamo svojom sudbinom – poručio je prof. dr Nebojša Vučinić pošto mu je uručena prestižna nagrada Udruženja pravnika Crne Gore - „Akademik Mijat Šuković“, koja se dodjeljuje jednom u pet godina za izuzetan doprinos pravnoj nauci, etici i kulturi.


Zahvaljujući na ovom vrijednom priznanju upozorio je da je „Crna Gora ponovo, kao i puno puta u istoriji, na raskršću i raspeću, ugrožena od starih-novih tirana i ugnjetača“.


"Ali je suština pravde i vladavine prava upravo zadatak i svrha svih časnih, slobodnih i hrabrih ljudi „da tiranima stanu nogom za vrat“", poručio je profesor Vučinić.


Nagrada mu je uručena prošle sedmice u okviru programa obilježavanja 90 godina od osnivanja najstarije asocijacije crnogorskih pravnika.


Pravda i vladavina prava


Profesor Vučinić je istakao da su rad i djelo akademika Šukovića neodvojivi od nastanka i razvoja Pravnog fakulteta u Titogradu, odnosno Podgorici, uz podsjećanje da je on jedan od glavnih utemeljivača i osnivača ovog fakulteta, zajedno sa profesorima Branislavom Ivanovićem i Nikolom Srzentićem.


Za Šukovića je kazao i da je bio vanserijska ličnost, najviših ljudskih, akademskih i etičkih osobina, uz konstataciju da je bio „profesor, vaspitač, stariji kolega“, te da su kroz dijaloge sa njim spoznavali pravo, moral, etiku, društvo, državu…


Profesor Vučinić osvrnuo se i na pravdu i vladavinu prava uz ocjenu da bi one trebalo da podrazumijevaju adekvatnu ravnotežu između principa slobode i principa jednakosti.


"Jer, bez minimuma jednakosti sloboda prestaje da bude sloboda i prelazi u negaciju slobode, anarhiju, Hobsovo stanje bellum omnium contra omnes, institucionalizovano nasilje i izvornu nepravdu. Očigledno je da su ovoga bili svjesni naši očevi, utemeljivači (ne samo Petrovići, već i mitropoliti iz drugih crnogorskih porodica - guvernaduri Radonjići, Novica Cerović, Marko Miljanov, vasojevićki prvaci Mojsije Zečević, Miljan Vukov, Gavro Vuković, Baldo Bogišić…), osnivači crnogorske države, nacije, autokefalne crkve",  kazao je Vučinić, naglašavajući da nastanak i razvoj novovjekovne crnogorske države počiva na tom univerzalnom, izvornom principu jednakosti u slobodi.


Govoreći o zakonima koji su pratili utemeljenje i razvoj države Crne Gore, podsjetio je i da se izdaja domovine smatrala najtežim i najsramotnijim pravnim i moralnim zločinom, od koga nema oprosta.


Suštinu tog, kako je rekao, iskonskog, originalnog koncepta slobode časnih, hrabrih, nepokorenih gorštaka oličava antička rečenica crnogorske Antigone, heroine Ćetne Jovović.


"Povodom pogibije svoga sina, crnogorskog viteza popa Luke Jovovića, na krvavom ali slavnom Grahovcu, kaže ona mladom knjazu Danilu: „Gospodare, ja sam ga rodila da da život za slobodu Crne Gore, nego nazad u kolo da proslavimo ovu krvavu, ali slavnu pobjedu“. I tu je sve sublimirano što Crnu Goru čini jedinstvenom, originalnom i neponovljivom; što nam tirani žele oteti i negirati, jer dobro znaju da se po tome razlikujemo od svih na ovim surovim, ali najljepšim vjetrometinama",  naglasio je profesor Vučinić.


Imao je poruku i za sudije, uz ocjenu da oni „i drugi koji primjenjuju pravo moraju biti ličnosti posebnih kvaliteta i integriteta“, jer je „razlika i granica između pravde i nepravde nevidljiva, tanana, suptilna i neosjetno i lako se prelazi, često i nesvjesno“.


Osvrnuo se i na aktuelne geopolitičke procese, uz konstataciju da je nepodnošljiva količina nepravde svuda oko nas.


"Izvorna je nepravda kada globalna sila, „modernija“ verzija Istočne despotije, bezobzirno, bez povoda, izvrši agresiju na susjednu, mnogo manju i slabiju, bratsku državu, radi zadovoljenja atavističkih, imperijalnih apetita; nepravda je kada žrtva agresije prekorači legitimne okvire samoodbrane, postane dželat koji vrši kolektivnu odmazdu nad nedužnim i bespomoćnim civilima, djecom i ženama prije svega; nepravda je kada ne možete da slobodno izrazite ko ste i što ste, kojim jezikom govorite, kako i đe ispovijedate vjeru, samo zbog toga što je agresivnim tiranima zapalo za oko parče vašeg mora i neba; nepravda je kada država ne reaguje na očigledno nasilje nad ženama, djecom, građanskim aktivistima; nepravda je ako ne možete da živite od svog rada ili rezultata rada život dostojan čovjeka, kada zbog nedostatka materijalnih sredstava ne možete da se školujete ili liječite... Nažalost, svijet je ovaj pun tirana i ugnjetača, bijesnih demona koji se hrane ljudskom slobodom i dostojanstvom i svode pojedince i narode na objekte i sredstva"m rekao je profesor Vučinić.


Neprijatelj nepravde


Obrazlažući odluku Odbora za dodjelu nagrade „Akademik Mijat Šuković“, profesor Pravnog fakulteta UCG Zoran Rašović, kazao je da je „jednodušno ocijenjeno da je prof. Nebojša Vučinić istaknuti crnogorski pravnik koji je za skoro pola vijeka pravničke profesije dao poseban doprinos očuvanju pravne baštine, razvoju pravne nauke, svijesti, etike i crnogorske pravne kulture“.


"Odbor je cijenio i Vučinićev doprinos u promociji, tumačenju, podsticanju i razvoju ljudskih prava, dostojanstva i vrijednosti čovjekove ličnosti i ravnopravnosti muškarca i žene. Ma gdje radio, javno istupao ili pisao, prof. Vučinić se nesebično zalagao za priznavanje urođenog dostojanstva i jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudske porodice, kao temelj slobode, pravde i mira u svijetu", rekao je on.


Istakao je da je profesor Vučinić „patriota prirodne pronicljivosti, krupnih moralnih i duhovnih sagledanja, otresit i istinski voljen“.


"Buntovnog karaktera istinski neprijatelj nepravde, promoter ljudskih prava koje je kroz karijeru profesorsku i sudsku tako znalački opjevao. U tom pogledu on odista nema premca u našoj zemlji", ocijenio je profesor Rašović, uz ocjenu da će njegovo djelo o ljudskim pravima, možda, ostati zauvijek njegovo najbolje djelo, jer je nenadmašno.


Predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore prof. dr Branislav Radulović podsjetio je na riječi akademika Mijata Šukovića na proslavi 75 godina Udruženja pravnika 2008, kada je kazao: „Narod koji ne njeguje stvaralački odnos prema tvorevinama i tekovinama svoje kulturne i ukupne istorije osuđuje sebe da svoju budućnost projektuje bez znanja o svom identitetu, bez djelotvornog oslonca na svoje korijene i pozitivne sadržaje svoje pravne tradicije“.


Nagradom „Akademik Mijat Šuković“ Udruženje pravnika, kako je kazao, želi da na pijedastal pravne nauke izdvoji najbolje među crnogorskim pravnicima i one koji neupitno svojim naučnim radom i stvaralaštvom jesu luča crnogorske pravne misli.


"Bez obzira na vrijeme ili sastav uprave Udruženje pravnika je uvijek afirmisalo ideju slobode i zaštitu ljudskog dostojanstva, jednakost u pravima i obavezama, doprinosio razvoju pravne etike i kulture, te uspostavljanju vladavine prava i razvoju i usavršavanju pravne teorije i prakse",  kazao je Radulović, što, kako je rekao, obavezuje današnju generaciju članova i uprave Udruženja pravnika Crne Gore da saglasno svojoj ulozi i odgovornosti za društveni razvoj nastave da doprinose da se crnogorsko pravo sve više približava vrijednostima pravednog prava.


Dosadašnji dobitnici nagrade „Akademik Mijat Šuković“ su dr Čedomir Bogićević (2013) i akademik Zoran Rašović (2018).


bottom of page