Radulović: "Kota 49" putokaz za dugo proklamovani cilj - i država i demokratija

Vrijedi upozoriti da crnogorski “pješčani sat” opasno curi i da je narednih šest mjeseci možda i presudno u izboru da li će Crna Gora zadržati primat i poziciju “kandidata za prvu narednu članicu EU” ili će se na duže zatvoriti u “Otvorenom Balkanu”


Izvor: Portal analitika


Crnogorska politička javnost ovih je dana gotovo bombardovana brojkom 49. Ona se tiče broja poslanika koji bi, makar prema željama inicijatora, trebalo da tvori novu parlamentarnu većinu.


No, takozvani koncept 49 nije tako nova ideja. Zapravo, o njoj je detaljno govorio prof. dr Branislav Radulović u julu 2020. Prema njegovom mišljenju, ‘kota 49’ daleko je od pukog broja. Ona je putokaz i preduslov za već dugo proklamovani, ali do danas nedostižan cilj - i država i demokratija.


Stoga, danas kada su političari prepoznali značaj ‘koncepta 49’, postavlja se pitanje da li aktuelna generacija ima kapaciteta da realizuje taj stari suverenistički cilj.


Odgovor na to, ali i neka druga pitanja, potražili smo upravo od predsjednika Udruženja pravnika Crne Gore prof. dr Branislava Radulovića.


Analitika: 'Proročanski' djeluje Vaš autorski tekst “Kota 49” iz ljeta 2020. godine. Izgleda da ga političke elite nijesu pročitale na vrijeme. Bilo je potrebno nešto duže vremena da to shvate, zapravo skoro čitave dvije godine. Šta mislite da li je ta spoznaja zakašnjela ili je uhvaćen 'posljednji voz'?


Radulović: Crna Gora već duže ima institucionalnu atrofiju koja može dovesti ne samo do produženja v.d. stanja u pravosuđu ili tužilaštvu, već moguće i do institucionalne blokade kao npr. Ustavnog suda.


Tekst “Kota 49” napisan je prije parlamentarnih izbora 2020 godine i nažalost ostao aktuelan, usljed činjenice da političke elite nijesu promjenile obrazac ponašanja.


Neupitno je da je mirna tranzicija vlasti demokratski iskorak, što bi za ubuduće trebalo da bude normalnost i podrazumjevajuća činjenica kao i u svim državama u kojima vlada parlamentarna demokratija. Međutim, sama smjena jedne političke elite drugom, bez sistemske promjene obrasca ponašanja, za građane ne znači puno.


Činjenica da nije otvoren društveni dijalog oko deblokade inistitucija i da prethodna Vlada nije ispunila očekivanja i domaće i međunarodne zajednice, posebno u dijelu EU integracija, dovodi do ponovne aktualizacije “koncepta 49”. Simbolično rečeno “EU voz još nije prošao”, ali mora se upozoriti da je momenat za “hvatanje posljednjeg vagona u kompoziciji” za Brisel.


Analitika: Da li uopšte projektovanih 49 poslanika, u slučaju da SNP bude dio te većine, uliva vjeru kako bi stvari, u pogledu deblokade integracionih procesa, najzad mogle da se promijene?


Radulović: Ukoliko se “koncept 49” posmata samo kroz simplifikovano sabiranje poslanika i poslaničkih klubova pravi se velika greška. To je minimum podrške u Skupštini koji mora biti obezbijeđen za deblokadu sistema i svih 81 poslanik ima podjednaku odgovornost da se to i ostvari. Dakle, izbor je između dvije opcije - deblokada ili blokada sistema.


To je slobodan izbor na koji ima pravo svaka poslanička grupa i svaki poslanik ponaosob, a građani će, u konačnom, na sljedećim izborima cijeniti njihovu odluku i istu sankcionisati ili nagraditi ponovnim povjerenjem.


Ukoliko se ubrzo ne pronađe “najmanji zajednički imenitelj” kod minimum 49 poslanika, onda Crna Gora ima ozbiljan problem i definitivno postajemo “podjeljeno društvo” zarobljeno u partitokratiji, bez perspektive da se uspostavi funkcionalna demokratija.


Analitika: Koliko tekući pregovori o manjinskoj Vladi mogu uticati na ostvarenje “koncepta 49” i koji model vlade je po vama najizvjesniji?


Radulović: Pitanje izbora nove Vlade jeste u kontekstu obezbjeđenja kvalifikovane većine u Skupštini za deblokadu insistucija, ali nije i presudno. Odgovornost izvršne i zakonodavne vlasti oko izbora nosioca pravosudnih i tužilačkih funkcija se značajno razlikuje i stoga se mora naglasiti pojačana odgovornost parlamenta po ovom pitanju.

Kada je u pitanju “model” vlade kroz moguće opcije - manjinska, tehnička, koncentraciona itd. to je legitiman izbor političkih partija koje bi postigle saglasje od minimumu 41 poslanika koji bi podržao novog premijera i njegov kabinet.


Vrlo su česti slučajevi da se formiraju i vlade nacionalnog jedinstva ili tzv. široke kolacije koje čine navjeće stranke sa oba politička pola ili poput aktuelne “semafor kolacije” premijera Olafa Šolca u Njemačkoj gdje su vladu formirali socijademokrate, liberali i zeleni.


Šta će biti opcija u crnogorskom aktuelnom slučaju to primarno zavisi od političkih aktera, koji ovoga puta prilikom sastavljanja vlade imaju dodatno opterećenje a to je da izbjegnu grešku prethodne koja je formirana bez programskog sadržaja, na vrlo “čudnoj” podršci 41 poslanika i u startu je sve to učinilo nestabilnom.


U svakom slučaju, njen mandat bio bi ograničen, programski ona bi morala biti limitirana na nekoliko sistemskih ciljeva (EU integracije, borba protiv Covida, stabilizacija javnih finansija) i po svojoj definiciji bila bi tranziciona u cilju pripreme narednih izbora i “buđenja” sistema iz trajuće atrofije.


Analitika: Buđenje sistema, kako ste istakli, između ostalog, podrazumijeva otklon od partitokratije ako želimo i državu i demokratiju. Međutim, djeluje da se i u slučaju koncipiranja nove Vlade sve vrti oko partijskih kvota, odnosno raspodjele funkcija po stranačkom ključu.


Radulović: Sve vlade nastaju na bazi “koalicionog sporazuma” i podjele resora i to nije sporno, ako samo to po sebi nije cilj. Međutim, ukoliko se dogovor svede samo na raspodjelu funkcija onda je ta administracija u startu osuđena na sudbinu prethodne, koja je dodatno potrošila ideju “ekspertske vlade”.


Stoga, vrijedi upozoriti da crnogorski "pješčani sat” opasno curi i narednih šest mjeseci je možda i presudno u izboru da li će Crna Gora zadržati primat i poziciju “kandidata za prvu narednu članicu EU” ili će se na duže zatvoriti u “Otvorenom Balkanu”.


Tekst na koji podsjećate “Kota 49” iz juna 2020 godine, nažalost nas samo upozorava da su dvije prethodne godine “pojeli skakavci” jer tadašnji donosioci političkih odluka nijesu razumjeli napisane poruke. Tada je to bila njihova greška, a sada, ako se ponovo ne budu razumjele poruke biće to greška čitave jedne generacije Crnogoraca, koja će za duže biti izopštena iz zajednice evropskih prosvijećenih naroda.


Kao neko ko već tri decenije zagovara koncept “i država i demokratija” želim da budem u uvjerenju da Crna Gora i njeni građani zavređuju i više i bolje od trenutnog stanja i da smo sposobni da kao zajednica gradimo uspješnije i pravednije društvo.